Koren anglosaksonskog termina kojim je označen Deda Mraz (Santa Claus) mogao bi se naći i u tradiciji holandskih doseljenika koji su naselili predele Severne Amerike, donoseći sa sobom kovanicu „Sinterklass“.
U „Istoriji Njujorka“ (1809) Vošintona Irvina, Sinterklaas (holandski naziv za Svetog Nikolu), je preimenovan u Santa Claus (ovo ime je prvi put američka štampa koristila 1773.). Čak je i nekadašnji Novi Amsterdam, današnji Njujork, 1804. godine za svog sveca zaštitnika izabrao baš Svetog Nikolu. Upravo se u tom periodu Sveti Nikola „preobrazio“ u Deda Mraza, a kao jedan od „krivaca“ pominje se Aleksandar Anderson. Upravo je on bio zamoljen da naslika Svetog Nikolu za prvu večeru održanu u čast tog sveca u Njujorku 1810. godine., |
Od tada je duga bela brada i oreol oko glave postao zaštitni znak sveca. Krzneni ogrtač dobio je u drugoj polovini 19. veka, kada je njegov lik počeo da se pojavljuje u pesmama, a sada već tradicionalna crvena boja, zamenila je prvobitnu žutu 1868. godine kada su Deda Mrazu dodate kočije. Prvi put je bio naslikan kao debeljuškati holandski mornar sa lulom u zelenom zimskom kaputu. Irvinova knjiga je bila satira holandske kulture u Njujorku, pa je veći deo nje šaljive prirode.
Godine 1821, knjiga ''Novogodišnji poklon za one male od pet do dvanaest“ je objavljena u Njujorku. U njoj se nalazi {Old Santeclaus}, poema anonimnog autora koja opisuje starog čoveka u saonicama koje vuku irvasi i koji donosi poklone deci. Neke moderne ideje su naizgled postale kanonske nakon objavljivanja poeme anonimnog autora „Posete od Svetog Nikole“ (danas poznatija kao „Noć pre Božića“) u mestu Troj u državi Njujork 23. decembra 1823. Pesma je kasnije pripisana Klementu Klarku Muru.
Godine 1821, knjiga ''Novogodišnji poklon za one male od pet do dvanaest“ je objavljena u Njujorku. U njoj se nalazi {Old Santeclaus}, poema anonimnog autora koja opisuje starog čoveka u saonicama koje vuku irvasi i koji donosi poklone deci. Neke moderne ideje su naizgled postale kanonske nakon objavljivanja poeme anonimnog autora „Posete od Svetog Nikole“ (danas poznatija kao „Noć pre Božića“) u mestu Troj u državi Njujork 23. decembra 1823. Pesma je kasnije pripisana Klementu Klarku Muru.
Mnogi od Deda Mrazovih modernih atributa su ustanovljeni u ovoj pesmi, kao što su vožnja sankama koje sleću na krovove, spuštanje kroz dimnjak i puna torba igračaka. Sveti Nikola je opisan kao „bucmast i debeo, pravi veseli stari vilenjak“ sa „malim okruglim stomakom“ koji se „trese kao puna zdela želea kada se smeje“, uprkos tome, što „minijaturne sanke“ i „mali irvasi“ još uvek pokazuju da je Deda Mraz takođe malen.
Kako su godine prolazile, Deda Mraz je u popularnoj kulturi evoluirao u veliku, krupnu osobu. Jedan od prvih umetnika koji je definisao moderni izgled Deda Mraza je Tomas Nast, američki karikaturista iz 19. veka. Godine 1863, slika Deda Mraza koju je naslikao Nast, pojavila se u nedeljniku ''Harpers Vikli.''
Kako su godine prolazile, Deda Mraz je u popularnoj kulturi evoluirao u veliku, krupnu osobu. Jedan od prvih umetnika koji je definisao moderni izgled Deda Mraza je Tomas Nast, američki karikaturista iz 19. veka. Godine 1863, slika Deda Mraza koju je naslikao Nast, pojavila se u nedeljniku ''Harpers Vikli.''
Priča da Deda Mraz živi na Severnom polu, takođe može biti delo Tomasa Nasta. Njegova slika Božića u izdanju Harper Viklija od 29. decembra 1866. je bila kolaž gravura pod nazivom ''Deda Mraz i njegova dela'', što je uključivalo i natpis „{Santa Claussville, N.P}“.
Knjiga za decu, Lajmana Frenka Bauma, ''Život i avanture Deda Mraza'' iz 1902. je dalje popularisala Deda Mraza. Većina priča o Deda Mrazu nije bila ustaljena u to vreme, što je dozvolilo Baumu da dodeli svom junaku raznovrsne besmrtne pomoćnike: dom u ''Smejućoj dolini Hohoho'' i devet irvasa, koji ne mogu da lete, ali koji prelaze velike razdaljine skokom. Deda Mraz je stekao besmrtnost, zahvaljujući glasovima onih koji su bili prirodno besmrtni. Ova knjiga je takođe objasnila Deda Mrazove motive za njegov rad - srećno detinjstvo među besmrtnima. Kada mu je besmrtni Ak, glavni drvoseča sveta, pokazao jad i bedu dece u spoljašnjem svetu, Deda Mraz je tražio način da vrati radost u život sve dece, izmislivši igračke kao glavno sredstvo za postizanje tog cilja.
Izgled i pojava Deda Mraza je dodatno popularisana kroz crteže Hadona Sandblama na Božićnim reklamnim posterima Koka-Kole iz 1930-ih. Tada je Deda Mraz dobio džakove pune igračaka i radosna dečja lica kojima ide u susret.
Njegov lik ubrzo je prihvatila celokupna istorija zabave pa danas skoro i da nema deteta koje ne zna ko je bradati dekica u crvenom kaputu. Ovo je podstaklo pogrešno verovanje da je Deda Mraza izmislila Koka-kola ili da Deda Mraz nosi crveno-belu odeću jer su to boje Koka-kole.
Koka-kola nije bila prvi proizvođač bezalkoholnih pića koji je koristio moderni izgled Deda Mraza u svojim reklamama. Kompanija Vajt Rok Beveredžes je koristila Deda Mraza da prodaje kiselu vodu 1915. godine, a zatim i u reklamama za svoje slatko piće začinjeno đumbirom iz 1923. godine.
Njegov lik ubrzo je prihvatila celokupna istorija zabave pa danas skoro i da nema deteta koje ne zna ko je bradati dekica u crvenom kaputu. Ovo je podstaklo pogrešno verovanje da je Deda Mraza izmislila Koka-kola ili da Deda Mraz nosi crveno-belu odeću jer su to boje Koka-kole.
Koka-kola nije bila prvi proizvođač bezalkoholnih pića koji je koristio moderni izgled Deda Mraza u svojim reklamama. Kompanija Vajt Rok Beveredžes je koristila Deda Mraza da prodaje kiselu vodu 1915. godine, a zatim i u reklamama za svoje slatko piće začinjeno đumbirom iz 1923. godine.
UŽIVAJTE U ČAROLIJI BOŽIĆNIH REKLAMNIH
POSTERA KOKA-KOLE I DEDA MRAZA
Ideja o supruzi Deda Mraza isto može biti delo američkih pisaca polovinom 19. veka. Pesnikinja Ketrin Li Bejts je 1889. godine popularisala gospođu Mraz u pesmi „Dobri Deda Mraz na vožnji sankama“ (Goody Santa Claus on a Sleigh Ride). Popularna pesma Džordža Melakrina „Gospođa Deda Mraz“ (Mrs. Santa Claus) iz 1956. godine i knjiga za decu „Kako je gospođa Deda Mraza spasila Božić“ (How Mrs. Santa Claus Saved Christmas) Filis Mekginli su pomogle u standardizovanju lika i uloge ovog Deda Mrazovog pratioca.
|
|
Muzička numera „Gospođa Deda Mraz“
(Mrs. Santa Claus) u izvođenju Angele Lansbury iz istoimenog televizijskog filma iz 1996. |
Koka-kola božićna reklama iz 2011. godine
|
Na nekim slikama sa početka 20. veka, Deda Mraz je prikazivan kako On lično pravi svoje igračke u maloj radionici. Na kraju, pojavila se ideja da je imao brojne vilenjake koji su zaduženi za izradu igračaka, ali i dalje su igračke ručno izrađivali vilenjaci na tradicionalni način.
Koncept Deda Mraza je nastavio da inspiriše pisce i umetnike, kao što je roman Siberija Kvina „Putevi“ {Roads}, koji se oslanja na istorijske legende da ispriča priču o Deda Mrazu i poreklu Božića. Drugi savremeni dodaci priči o Deda Mrazu su „Rudolf, irvas crvenog nosa“, koji je oživeo u pesmi Džina Otrija koja je postala popularna, na tekst Montgomerija Varda. U današnjoj uobičajenoj američkoj verziji, Deda Mrazove sanke po celom svetu sada vuku ''devet irvasa''. Oni imaju imena po osobinama koje ih karakterišu i krase:
1. Dešer (Dasher) - Najbrži
2. Denser (Dancer) - Plesač
3. Prenser (Prancer) - Brz zadnjim nogama
4. Viksen (Vixen) - Polarna lisica
5. Komet (Comet) - Kometa
6. Kupid (Cupid) - Kupidon
7. Doner (Donner) - Grom
8. Blicen (Blitzen) - Munja
9. Rudolf (Rudolph) predvodnik - poznatiji kao ''Irvas svetlećeg crvenog nosa.''
1. Dešer (Dasher) - Najbrži
2. Denser (Dancer) - Plesač
3. Prenser (Prancer) - Brz zadnjim nogama
4. Viksen (Vixen) - Polarna lisica
5. Komet (Comet) - Kometa
6. Kupid (Cupid) - Kupidon
7. Doner (Donner) - Grom
8. Blicen (Blitzen) - Munja
9. Rudolf (Rudolph) predvodnik - poznatiji kao ''Irvas svetlećeg crvenog nosa.''