„Kako Deda Mraz za samo jednu noć obiđe planetu?
- Lako, jer je u mogućnosti!
To jeste jedan od aktuelnih dečijih viceva, ali u svakoj šali ima i po malo istine. To sve Deda Mraz uspeva jer ima fantastično vozilo i neverovatno brze i izdržljive pomagače - irvase. Kada devet irvasa pojede čarobnu mahovinu postaju brzi poput vetra i lako se vinu u oblake. Nauka kaže da su irvasi i bez čarobne mahovine čudesna bića, odnosno da su najotpornije kopnene životinje na Zemlji i može se reći da je Deda Mraz postao nezamisliv bez svojih sanki i svojih letećih irvasa.
Postoji jedna od mnogobrojnih legendi o tome kako je Deda Mraz postao to što jeste i kako za samo jednu noć uspeva da razdeli poklone svoj deci sveta?
Ova je i najzanimljivija...
Legenda govori o Drevnom proročanstvu Vrhovnog Elfa - čarobnjaka, (glavnog vođe svih patuljaka - elfova) koji se obratio Deda Mrazu, odredivši mu životni put i predodredivši ga za plemenitu misiju koju i dan danas odano obavlja.
Vrhovni čarobnjak mu se obrati: ''Proročanstvo kaže, da će doći odabrani i da će On, zbog nedostatka očinske ljubavi prema svojoj vlastitoj deci, voleti svu decu ovoga Sveta.
Da će on lično biti umetnik i vešt majstor u pravljenju igračaka.
Od današnjeg dana, od sada i zauvek, delićeš darove svoj deci širom sveta i sve to mora biti obavljeno na Badnje veče.''
- Deda Mraz ga upita: ''Kako mogu učiniti tako mnogo u samo jednoj noći?''
- Čarobnjak mu odgovori: ''Znaj ovo... Vreme putuje s tobom i noć u Svetu za tebe je prolaz ka beskrajnoj noći i trajaće sve dok ne obaviš svoj zadatak.
To je tvoje nasleđe i tvoj dar, kao i dar letenja. Svi oni koji čuju moj glas i u najudaljenijim mestima Sveta, znaj, od sada će te zvati... Deda Mraz.''
I tako je sve počelo...
Zanimljive činjenice o irvasima
Nisu slučajno ove divne životinje deo božićnih i novogodišnjih bajki. Irvasi su poznati po svojim dugim migracijama, jer preko godine oni pređu i do pet hiljada kilometara i nastanjuju krajnji sever planete. Ima ih u gustim crnogoričnim šumama-tajgama i u predelima koji su siromašni vegetacijom – tundrama, od Evrope, Rusije, Grenlanda do Amerike.
Kako bi opstali u izuzetno surovim uslovima, irvasi imaju debelo krzno. Javljaju se u raznim varijetetima od polarno bele do mrke boje krzna u zavisnosti od regije, pola, podvrste… Oštra i šuplja dlaka odličan je izolator. Njuške i malene uši su im prekrivene dlakom, kako bi sačuvali što više toplote. Mladunci imaju i smeđe masno tkivo koje im pomaže u regulaciji temperature. Kako sazrevaju i stare, tkivo se smanjuje, pa temperatura počinje da zavisi od rada mišica i nužnog, neprestanog kretanja. Kako bi se lakše kretali po dubokom snegu ili po tankom ledu, priroda ih je obdarila velikim i širokim kopitama. Odlični su plivači i sa lakoćom preplivaju reke tokom migracija. Kopita im se adaptiraju na godišnja doba. Leti su im jastučići na kopitama nabubreni poput sunđera kako bi se vešto kretali po vlažnom tlu, dok im se u zimskom periodu, jastučići skupljaju da bi se sprečilo klizanje po zaleđenoj površini.
Irvasi komuniciraju vizuelno, zvučno i putem hemijskih signala. Savršeno čulo mirisa im pomaže da namirišu biljnu hranu koja se nalazi pod snegom. Zahvaljujući građi tela i specifičnoj temperaturnoj izolaciji, irvasi mogu da opstanu sa vrlo malo hrane. Preživari su i sa malo lišajeva i mahovine mogu da pređu ogromne razdaljine. Oni su snažne i velike životinje koje mogu da teže i do 300 kilograma. Odrasli irvasi početkom decembra gube rogove. U vreme zimskih praznika, rogove imaju samo ženke i mladunci. (Možda su Deda Mrazovi irvasi ipak ženke ili pak mladi irvasi?)