Deda Mraz svoje poreklo vuče iz starih religija - slovenskih i germanskih naroda koji su po prihvatanju Hrišćanstva svoja stara verovanja kombinovali sa likom hrišćanskog episkopa Nikole.
Etnolozi i istočari umetnosti se godinama unazad trude da lik Deda Mraza predstave na ozbiljniji način objašnjavajući nam da ovaj kulturološki fenomen savremenog društva svoje uporište ima u hrišćanstvu. Ono što je u zapadnoj Evropi i Americi Deda Mraz, u našoj tradiciji je Božić Bata. Ipak oba ova “lika” nastala su zahvaljujući liku i delu Svetog Nikole.
Sveti Nikola se rodio u maloazijskoj oblasti Likiji u gradu Patari oko 270. godine. Njegovi roditelji, otac Teofan i majka Nona, dugo nisu imali dece, pa su od Boga izmolili jednog dečaka. Na krštenju je dobio ime Nikolaj, što u prevodu znači “pobeditelj naroda”. Duhovnom životu podučavao ga je stric Nikolaj, episkop Patarski, a zajedno su se zamonašili u manastiru “Novi Sion”. Nakon smrti svojih roditelja, prodao je celo imanje a novac je podelio siromašnima. Kratko vreme je bio i sveštenik u svom rodnom gradu. Odlikovao se milosrđem, ali kako je bio veoma skroman, odlučio je da živi samotnim životom. Hrišćani veruju da mu se potom javio glas Gospodnji i rekao mu: “Nikolaje, pođi u narod na podvig, ako želiš biti od mene ovenčan”. Tada je napustio samotni život i otišao u narod. Izabran je za arhiepiskopa grada Mire u Likiji, koja je danas oblast Turske. Tokom vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana u vreme progona i mučenja hrišćana, bio je zatvoren u tamnicu, ali ni tu nije prestajao da propoveda i širi hrišćanstvo. Ljudi su ga još za vreme njegovog života smatrali svetiteljem. Prizivali bi ga u pomoć u vreme bolesti, gladi, nekoj nesreći ili pukoj nemoći.
Hrišćanska legenda propoveda da se on svima odazivao i da je svima pomagao, a da je iz njegovog lica sijala svetlost. U starosti se razboleo i preminuo 6. decembra 343. godine. Rimo-katolička crkva Svetog Nikolu slavi tog dana, što je ustvari 19. decembar po novom kalendaru. Pošto je bio svetac, besmrtnost mu je omogućila da i danas živi, kao Sveti Nikola, Sinterklaas, St. Nicholas, Nikolaus ili deci poznatiji kao Deda Mraz ili Santa Claus.
Etnolozi i istočari umetnosti se godinama unazad trude da lik Deda Mraza predstave na ozbiljniji način objašnjavajući nam da ovaj kulturološki fenomen savremenog društva svoje uporište ima u hrišćanstvu. Ono što je u zapadnoj Evropi i Americi Deda Mraz, u našoj tradiciji je Božić Bata. Ipak oba ova “lika” nastala su zahvaljujući liku i delu Svetog Nikole.
Sveti Nikola se rodio u maloazijskoj oblasti Likiji u gradu Patari oko 270. godine. Njegovi roditelji, otac Teofan i majka Nona, dugo nisu imali dece, pa su od Boga izmolili jednog dečaka. Na krštenju je dobio ime Nikolaj, što u prevodu znači “pobeditelj naroda”. Duhovnom životu podučavao ga je stric Nikolaj, episkop Patarski, a zajedno su se zamonašili u manastiru “Novi Sion”. Nakon smrti svojih roditelja, prodao je celo imanje a novac je podelio siromašnima. Kratko vreme je bio i sveštenik u svom rodnom gradu. Odlikovao se milosrđem, ali kako je bio veoma skroman, odlučio je da živi samotnim životom. Hrišćani veruju da mu se potom javio glas Gospodnji i rekao mu: “Nikolaje, pođi u narod na podvig, ako želiš biti od mene ovenčan”. Tada je napustio samotni život i otišao u narod. Izabran je za arhiepiskopa grada Mire u Likiji, koja je danas oblast Turske. Tokom vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana u vreme progona i mučenja hrišćana, bio je zatvoren u tamnicu, ali ni tu nije prestajao da propoveda i širi hrišćanstvo. Ljudi su ga još za vreme njegovog života smatrali svetiteljem. Prizivali bi ga u pomoć u vreme bolesti, gladi, nekoj nesreći ili pukoj nemoći.
Hrišćanska legenda propoveda da se on svima odazivao i da je svima pomagao, a da je iz njegovog lica sijala svetlost. U starosti se razboleo i preminuo 6. decembra 343. godine. Rimo-katolička crkva Svetog Nikolu slavi tog dana, što je ustvari 19. decembar po novom kalendaru. Pošto je bio svetac, besmrtnost mu je omogućila da i danas živi, kao Sveti Nikola, Sinterklaas, St. Nicholas, Nikolaus ili deci poznatiji kao Deda Mraz ili Santa Claus.
Sveti Nikola je zaštitnik moreplovaca, ribara, brodova i plovidbe, ali je najčuveniji po svojim poklonima sirotinji... Postoji jedna od brojnih priča...
Nikola je vaskrsao troje dece, koje je tada lokalni mesar zaklao u vreme gladi, pa se otuda slavi kao zaštitnik dece.
Pored toga on je zaštitnik mnogih gradova i luka, posebno u Grčkoj i Italiji. U grčkom folkloru Sveti Nikola se opisuje kao “Gospodar mora”. U modernoj Grčkoj i Srbiji on je jedan od najpoštovanijih svetitelja. Takođe je zaštitnik cele Grčke. Praznik svetog Nikole ima danas veliki komercijalni značaj, naročito u zemljama zapadne Evrope. Pošto je taj praznik vezan za darivanje, došlo je do njegove velike komercijalizacije, pa se pred taj dan masovno kupuju pokloni. Veruje se da je takav komercijalni uticaj posledica ultra-potrošačke kulture, koja je trend u Americi. Što se tiče kulta poklanjanja postoji nekoliko priča. Napoznatija je ona u koju se najviše veruje, a vezana je naravno za “preteču” Deda Mraza, Svetog Nikolu.
Čuvši da je jedan čovek rešio da trguje sa lepotom svojih ćerki, kako bi im obezbedio dobar miraz, Sveti Nikola mu je kroz prozor ubacio vreću punu zlata. Tokom vekova, priča se menjala, tako da je u jednoj verziji Nikola ubacio vreću sa zlatnicima kroz dimnjak, koji su upali u čarape koje su se sušile. Otuda i danas običaj da se u čarapama zakačenim na kaminu, ubacuju pokloni.
U zapadnim kulturama se veruje da donosi poklone na Badnje veče ili Božić. Deda Mraz je lik, koji se vremenom lako prilagodio drugim običajima, religijama, kulturama i narodima. Njegovo nasmejano lice, crveno od vetra, i prepoznatljiv uzvik “ho, ho, hooo…” podjednako vole narodi i istoka i zapada.
U početku su Sveti Nikola i Deda Mraz bili izjednačeni po svojoj važnosti i verovanju u njih. Ipak u 20. veku dolazi do razdvajanja ove dve ličnosti.
Deda Mraz se smatra čistim oblikom sekularne religioznosti vezane za novogodišnje i božićne praznike. Kao simbol “svačijeg” deke koji donosi poklone po želji, zanimljiv je i prihvatljiv za decu celog sveta.