Fenomen Deda Mraza je jedan je od retkih koji opstaje vekovima i koji je zahvatio ceo svet. Štaviše, iz godine u godinu ovaj fenomen, odnosno njegov glavni junak, dobroćudni sedobradi dekica Mraz, postaje sve popularniji i prihvaćeniji čak i najudaljenijim zabitima sveta... ...ali gde bi mogao da bude njegov dom?
|
Postoje mnoge priče i legende o tome ko je ustvari i odakle je Deda Mraz? Međutim, globalno najprihvaćenija je teorija da on živi u Laponiji, pokrajini na severu Finske. Zabluda je, kažu Finci, da Deda Mraz živi na Severnom polu, a i svi znamo da tamo gore na „nultoj tački“ baš niko ne živi... Tačno je da živi „u blizini Severnog pola“. Manje ili više, oko 2.000 kilometara odande, u Laponiji.
Deda Mrazov dom tradicionalno obuhvata i radionicu gde pravi poklone - često uz pomoć vilenjaka - koje deli dobroj deci na Božić. Neke priče i legende spominju cela sela oko njegove kuće i radionice, koja naseljavaju njegovi pomoćnici.
U severnoameričkoj tradiciji, Deda Mraz živi na Severnom polu, koja prema Pošti Kanade leži unutar teritorije koja je njena nadležnost, sa kućom čiji je poštanski broj {H0H 0H0}. Takođe postoji grad pod imenom Nort Pol na Aljasci, u kojem se nalazi turistička atrakcija poznata kao „Deda Mrazova kuća“. Poštanska služba SAD-a koristi ZIP kod ovog grada 99705, kao svoj promotivni poštanski broj za Deda Mraza. Svaka nordijska zemlja tvrdi da se dom Deda Mraza nalazi unutar granica njihove teritorije. Norveška tvrdi da Deda Mraz „živi“ u Drobaku. U Danskoj se govori da On živi na Grenlandu (u blizini ostrva Umanaka), a u Rusiji zvanični dom Deda Mraza se nalazi u gradu Veliki Ustjug.
Deda Mraz je oduvek živeo na krajnjem severu Finske. Njegov dom je svakako u Laponiji, najvećoj i najmanje nastanjenoj finskoj provinciji. Planina Korvatunturi se već dugo naziva Deda Mrazovim domom. Deda Mrazovo selo nalazi se u blizini grada Rovaniemi, glavnog grada provincije Laponije (Lapland). Smešteno je na samoj polarnoj granici (na rubu Arktičkog kruga) a Finci ga zovu "Vrata Laponije".
Selo Deda Mraza, zahvaljujući svojoj poziciji na polarnoj granici, ima vrlo neobične klimatske uslove i atmosferu koja je gotovo nestvarna. Tamo sunce zimi ne izlazi barem jedan dan, a leti bar jedan dan ne zalazi. Polarna noć tamo traje gotovo mesec dana - od sredine decembra do početka januara, dok leti, sunce ne zalazi od sredine juna do početka jula.
Zahvaljujući geografskoj poziciji bliskoj Severnom polu, osim „belih noći“, tamo se minimum dvesta dana u toku godine, odigrava mistična „igra svetlosti“ što je ustvari fenomen spektra nebeske svetlosti koja treperi u snopovima zelenih, plavih, purpurnih, grimiznih, crvenih i ljubičastih nijansi. U davna vremena se verovalo, da ovu svetlost prave lisice koje svojim repovima udaraju po snegu i tako prave svetlosne varnice neobičnih boja.
Osim svetlosti i atmosfere koju ona stvara, Selo Deda Mraza je okruženo i mističnim gustim šumama, ledenom tj. zaleđenom rekom i čuvenom „Ušatom planinom“ Korvatunturi koja svojim izgledom podseća na vrh glave sa dva ogromna uha pomoću kojih, prema legendi, Deda Mraz može da čuje želje dece iz celog sveta.
Priča govori da se ovde, u pećinama Laponije, duboko pod zemljom nalaze i radionice u kojima Deda Mrazovi pomoćnici: patuljci i vilenjaci, tokom cele godine prave igračke koje će Deda Mraz podeliti uoči Nove godine ili Božića, kako gde.
Osim „Igre svetlosti“, „Belih noći“, „ponoćnog sunca“ čarobnih severnih gustih šuma i „ušate planine“, za Laponiju su karakteristični i prizori krda irvasa i čopora sibirskih haskija. U Selu Deda Mraza i njegovoj okolini, irvasi i haskiji vuku sanke Deda Mraza, a posetioci uživaju u gotovo nestvarnim prizorima.
Naročita atrakcija je, kada se nađete u Deda Mrazovom selu, odlazak na rub arktičkog kruga tj. prelazak „polarne granice“ jer, kažu „ tada prelazite sa kraja sveta na njegov početak“.
Samo selo Deda Mraza je tek fenomen za sebe. Sagrađeno je u laponskom etno stilu sa drvenim kućicama – brvnarama. Selo je posebno dekorisano hiljadama svetlucavih lampiončića i zvončićima, koji kreiraju tj. dodatno pojačavaju praznični ugođaj. U selu se nalazi i čuvena rezidencija Deda Mraza i pošta u koju stižu hiljade pisama dece iz celog sveta. Deda Mraz u svojoj rezidenciji odgovara na ova pisma i prima posetioce koji mogu da mu sednu u krilo i šapnu svoje novogodišnje i božićne želje. Dedica donosi sreću svakom ko veruje u njega: zato je boravak u njegovom selu idealan praznični dar za sve koji u dubini duše još uvek veruju u blagoslove i čuda.
Osim „Igre svetlosti“, „Belih noći“, „ponoćnog sunca“ čarobnih severnih gustih šuma i „ušate planine“, za Laponiju su karakteristični i prizori krda irvasa i čopora sibirskih haskija. U Selu Deda Mraza i njegovoj okolini, irvasi i haskiji vuku sanke Deda Mraza, a posetioci uživaju u gotovo nestvarnim prizorima.
Naročita atrakcija je, kada se nađete u Deda Mrazovom selu, odlazak na rub arktičkog kruga tj. prelazak „polarne granice“ jer, kažu „ tada prelazite sa kraja sveta na njegov početak“.
Samo selo Deda Mraza je tek fenomen za sebe. Sagrađeno je u laponskom etno stilu sa drvenim kućicama – brvnarama. Selo je posebno dekorisano hiljadama svetlucavih lampiončića i zvončićima, koji kreiraju tj. dodatno pojačavaju praznični ugođaj. U selu se nalazi i čuvena rezidencija Deda Mraza i pošta u koju stižu hiljade pisama dece iz celog sveta. Deda Mraz u svojoj rezidenciji odgovara na ova pisma i prima posetioce koji mogu da mu sednu u krilo i šapnu svoje novogodišnje i božićne želje. Dedica donosi sreću svakom ko veruje u njega: zato je boravak u njegovom selu idealan praznični dar za sve koji u dubini duše još uvek veruju u blagoslove i čuda.